Generalizirani anksiozni poremećaj (GAP)

Šta je normalno?
Prirodno je da brinete u stresnim vremenima. Međutim, neki ljudi se osjećaju napeto i anksiozno svakodnevno, čak i ako nemaju dovoljno razloga za brigu. Kada to traje 6 mjeseci ili duže, možemo reći da se radi o tzv. generaliziranom anksioznom poremećaju - GAP (engl. generalized anxiety disorder - GAD). Mnogi ljudi uopšte ne znaju da ga imaju. Dakle, oni propuštaju neophodne tretmane koji bi doveli do boljeg, sretnijeg života.

Šta su glavni simptomi?
Glavni simptom je stalan i pretjeran osjećaj unutrašnjeg pritiska, napetosti, strijepnje i anksioznosti. Možda nećete moći odrediti razlog zašto se osjećate napeto. Možda se jednostavno previše brinete o običnim stvarima, kao što su različiti računi, međuljudski odnosi, vaše ili zdravlje najbližih srodnika? To Vam može uznemiriti san i pomutiti razmišljanje. Također, zbog lošeg spavanja i anksioznosti postajete još razdražljiviji!

Tjelesni problem povezani sa GAP-om
Tjelesni problem obično dolaze uz brige. Oni mogu uključivati:
• Napetosti više mišića ili njihovu bolnost
• Glavobolje
• Drhtanje ili trzanje
• Mučninu, nagon na povraćanje ili proljeve

Da li ste dobili GAP?
Nevolje Vas prirodno brinu. Ali ono što podstiče generalizovani anksiozni poremećaj je osjećaj da se nemožete prestati brinuti! Teško Vam je da se opustite, čak i kada radite nešto u čemu ste inače uživali. U težim slučajevima GAP počinje otežavati obavljanje redovitog posla, odnosno svakodnevnih aktivnosti.

Tko dobiva GAP?
Ljudi bilo koje dobi mogu razviti GAP, čak i djeca. Postoji tendencija da se GAP pojavi postepeno, a prvi simptomi se dogode između djetinjstva i srednje životne dobi. Dvostruko više žena iskažu simptome GAP-a.

Koji su uzroci?
Postoje geni u porodicama koji neke ljude određuju za veći rizik od anksioznost, ali to nije presudno. Prošlost i iskustvo su također bitni. Neurotransmiteri i "corpus amygdale" izgleda da su uključeni (lat. corpus amygdaloideum: dio mozga koji predstavlja centar naših emocija, a za koju se misli da kontroliše naša osećanja. Amigdale, su dvije međusobno povezane žlijezde, oblika i veličine badema, koje se nalaze sa obje strane našeg mozga u nivou sljepoočnica. U njima su smještena sjećanja koja prouzrokuju naše strahove, pa kada vas netko ili nešto izbaci iz takta, ove žlijezde odmah šalju ostatku mozga uzbunu, a Vaše srce počinje da kuca jače, ruke da se znoje i počinjete bivati u pred-stresnom stanju).

Kako da dijagnosticiramo GAP?
Ne postoje laboratorijski testovi za dokazivanje GAP-a, tako da se dijagnoza zasniva na opisima simptoma. Vaš liječnik će Vas pitati šta Vas brine, koliko često? Da li Vaša anksioznost ometa bilo kakve aktivnosti? Ako stanje anksioznosti traje duže od 6 mjeseci možemo reći da se radi o generaliziranom anksioznom poremećaju.

Da li i kako pomaže psihoterapija?
Učinkovita je tzv. kognitivno-bihevioralna terapija. Osobe koje pate od poremećaja anksioznosti često učestvuju u ovoj vrsti terapije, u kojoj ćete naučiti prepoznati i promijeniti misli, obrasce i ponašanja koji dovode do anksioznih osjećaja. Ova vrsta terapije pomaže ograničiti iskrivljeno razmišljanje, ali i sagledavanje briga na realniji način. Psihoterapeut pomaže da prepoznate svoje negativne misli i akcije. Jedan od načina je da zapisujete negativne misli koje dovode do pretjeranog osjećaja zabrinutosti. Također trebate naučiti kako da se smirite!? Meditacija, tehnike opuštanja i dubokog disanja i sl. mogu pomoći u smirenju ali I kontroli napetosti mišića, koja često prati GAP.

Lijekovi protiv anksioznosti – Anksiolitici, Antidepresivi
Možete se liječiti i lijekovima. Neki noviji anksiolitici i antidepresivi dobro snižavaju anksioznost. Možda će biti potrebno i 4 sedmice da se počnete osjećati bolje. Vaš liječnik može propisati npr. benzodiazepin tokom kraćeg ili dužeg vremenskog perioda. Neki od ovih lijekova nose rizik od ovisnosti. Potrebno je učiniti pregled i razgovor da bi se došlo do pravog lijeka za svakog pojedinačnog pacijenata. Lijekovi za liječenje GAP-a su posebno korisni za ljude koje anksioznost ometa pri svakodnevnom funkcioniranju. Najčešće se primjenjuju lijekovi iz klase benzodiazepina u kratkom vremenskom roku (jer mogu izazvati ovisnost, sedativni su, i mogu ometati pažnju I memoriju). Ovi lijekovi se nazivaju i sedativ-hipnotici ili "mali trankvilizatori", jer mogu ukloniti intenzivna osećanja akutne anksioznosti. Oni smanjuju fizičke simptome anksioznosti, kao što su napetost mišića i nemir. Uobičajeni benzodiazepinski preparati uključuju Xanax, Librium, Valium i Ativan. Ovi lijekovi mogu preuveličavati efekte sedativa u kombinaciji s drugim lijekovima, a opasni su ako se miješaju s alkoholom. Određeni antidepresivi, kao što su Paxil, Effexor, Prozac, Lexapro, Zoloft, i Cymbalta se također koriste za liječenje GAP-a, ali za duži vremenski period. Antidepresivi djeluju nakon nekoliko sedmica, ali su sigurniji i prikladniji za dugoročno liječenje GAP-a.

Brinuti o sebi i prevenirati GAP?
GAP se ne može spriječiti. Međutim, postoje nekoliko postupaka kojima možete učiniti da kontrolišete ili umanjite simptome GAP-a, uključujući:
• Prekinite ili smanjite upotrebu proizvoda koji sadrže kofein, kao što su kafa, čaj, kola i čokolada,
• Vježbajte na dnevnoj osnovi, jedite zdravu i uravnoteženu hranu,
• Tražiti savjetovanje i pomoć nakon traumatskih ili uznemirujućih iskustava,
• Koristite tehnike opuštanja tj. upravljanja stresom, kao što je npr. joga i meditacija.
• Vježbajte! Istraživanja pokazuju da umjerena fizička aktivnost (kao npr. svakodnevna brza šetnja) može biti umirujuća.
• Pitajte svog ljekara ili farmaceuta prije uzimanja bilo kojeg lijeka ili biljnih preparata koji se može dobiti bez recepta. Mnogi preparati ustvari sadrže kemikalije koje mogu povećati simptome anksioznosti.

Biljni pripravci: Budite oprezni!
Ako razmišljate o biljnim preparatima, razgovarajte sa svojim ljekarom i saznajte da li su biljni preparati sigurni. Kavas, npr. (lat. Piper wichmanii, Piper methysticum) je pripravak koji djeluje smirujuće, ali može izazvati oštećenje jetre. Kantarion može negativno utjecati na učinkovitost drugih lijekova, uključujući i dejstvo antidepresiva i kontraceptivnih pilula.

Kada je To više od Anksioznosti?
Ljudi koji imaju GAP mogu lako uči u depresiju, alkoholizam, ili ovisnosti o drogama. Gotovo je uobičajeno za ljude sa GAP-om da imaju i neki drugi anksiozni poremećaj. Ovo može uključivati panični poremećaj, posttraumatski stresni sindrom, opsesivno-kompulzivnog poremećaj, i socijalnu fobiju.

Panični poremećaj
Ljudi sa paničnim poremećajem imaju iznenadne napade panike. Simptomi mogu uključivati lupanje srca, znojenje, vrtoglavica, mučnina, ili bol u grudima. Možemo misliti da se radi o srčanom udaru, da pacijent umire, ili gubi razum. Ovo je jedan od najvažnijih anksioznih poremećaja koji se mogu tretirati.

Posttraumatski stresni poremećaj
Neki ljudi razviju posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) nakon proživljenja zastrašujućeg / ih događaja. Simptomi uključuju živopisna podsjećanja (engl. flashbacks) i gubitak interesa za aktivnosti koje su do nedavno izazivale ugodu. Često se osjećaju razdražljivima ili čak mogu postati nasilni. Tretmani uključuju medikamentozno liječenje i psihoterapiju.

Opsesivno-kompulzivni poremećaj
Osobe sa opsesivno-kompulzivnim poremećaj (OKP) imaju uznemirujuće misli koje ne mogu kontrolirati. Mogu osjećati da im je potrebno da ponove radnje (nalik na ritual), kao što su opetovano I često pranje ruku ili npr. učestala provjera da li su vrata zaključana i sl. Oni mogu oblačiti određen tip odjeće, ili određenim rasporedom kao da imaju neki određeni cilj pri tome, ali bez stvarnog I opravdanog razloga. Ovaj poremećaj se tretira lijekovima i psihoterapijom.

Socijalno anksiozni poremećaj
Osobe sa socijalnim fobijama osjećaju paniku i strah u običnim društvenim situacijama. Simptomi uključuju osjećaj straha prije određenih društvenih događaja, praćenih crvenilom, znojenjem, mučninom, ili problemima u govori u toku društvenog događaja. U težim slučajevima, izbjegavaju odlazak u školu ili na posao. I ovaj poremećaj se liječi psiho- terapijom i medikamentima.

Ostali Fobije
Fobija je intenzivan strah od nečega što nije vjerojatno da će Vam uzrokovati bilo kakvu štetu. Najčešće prisutne su fobije od visine, boravka u zatvorenim prostorima kao što su dizala, avioni, brodovi, strah od letenja, vode, pasa, gmizavaca i sl. Mnogi ljudi ne traže uopšte pomoć, jer lako izbjegavaju sve ono čega se nepotrebno plaše. Fobije se mogu tretirati.

Kako dobiti pomoć?
Počnite razgovarima sa svojim porodičnim doktorom. Ako se ispostavi da imate anksiozni poremećaj, on će Vas vjerojatno uputiti specijalisti za mentalno zdravlje, koji je obučen u psihoterapiji. Jako je važno odabrati psihoterapeuta sa kojim možete ugodno razgovarati.

Tekst pripremio: prof dr Mehmed Kulić

Napomena:
Ovaj tekst je informativnog karaktera.
Namjenjen je opštoj populaciji.
Nema karakteristike teksta koji bi poslužio u medicinske svrhe.

LITERATURA:
http://www.webmd.com/anxiety-panic/guide/generalized-anxiety-disorder?page=3
http://www.webmd.com/anxiety-panic/ss/slideshow-general-anxiety-overview?ecd=wnl_spr_071616&ctr=wnl-spr-071616_nsl-ld-stry_1&mb=6Dz%2fuEJJ4mfg9mqExy%2fHqOHnVev1imbCjQ9Cs22MFQQ%3d
https://bs.wikipedia.org/wiki/Amigdala
https://en.wikipedia.org/wiki/Kava
© 2017, www.kecs.ba

Dijetetske navike među odraslim amerikancima poboljšane su u periodu između 1999. i 2012.g.Međutim, zabilježena su i neka pogoršanja i nejednakosti na osnovi rasne/nacionalne pripadnosti, nivoa obrazovanja, te nivoa godišnjih prihoda. Ovo su podaci iz studije koja obrađuje američke odrasle osobe u dobi ≥20 godina u 7 Ispitnih anketnih (Health and Nutrition - NHANES) studija. Veličina uzorka po studiji bila je u rasponu od 4.237 do 5.762. pacijenta. Istraživači su našli da:

• Na osnovi istraživanja američkog udruženja za srce (American Heart Association - AHA) rezultat primarnih dijeta poboljšan je za 11,6%.

• Prema podacima AHA, rezultat sekundarnih dijeta je poboljšan za 9,7%.
• U uporednom periodu 1999-2000 i 2011-2012 bila je povećana potrošnja integralnih žitarica i orašastih plodova ili sjemenki, dok je potrošnja šećerom zaslađenih pića smanjena. Unos ribe i školjki bio je u blagom porastu.
• Nesignifikantan trend porasta uočen je za ostale komponente dijeta, uključujući ukupno voće i povrće, prerađeno meso, zasićene masti, ili unos natrija.
• Procijenjeni postotak odraslih amerikanaca sa lošim pridržavanjem (nepridržavanjem) dijeta (potrebno je da se <40% ispitanika nepridržava komponenti primarnih AHA dijeta) smanjen je sa 55,9% na 45,6%, dok je postotak za "sekundarne" dijete povećan je sa 43,5% na 52,9%.
• Razlike u kvaliteti ishrane zabilježene su u odnosu na različite rase/nacionalnosti, obrazovanje, i nivo dohotka. Ipak malo je dokaza o smanjenju ili odustajanju od dijeta u odnosu na visinu prihoda (1).
Komentar: Dijeta je glavni doprinos u tretiranju najvažnijih hroničnih bolesti u SAD-ama, uključujući i koronarne bolesti, dijabetes i debljinu. Procijenjeno je da se preko 650.000 smrtnih slučajeva godišnje i 14% svih od invalidnosti izgubljenih života može pripisati faktorima ishrane (2). U proteklih 10 godina pokazalo se da su loše dijete prosječnih amerikanaca doprinijele povećanju posebno KV poboljevanja, a došlo se kako medicinski tako i pravno do potreba da se poboljša ishrana. Ovaj članak ukazuje da je moguće provesti akciju poboljšanja ishrane npr. povećana je potrošnja integralnih žitarica, a smanjena potrošnje šećerom zaslađenih pića. Ovo je međutim, samo početak, jer kao što je rečeno oko 50% odraslog stanovništva SAD i dalje jede lošu hranu i samo se manjina prodržava pravila zdrave ishrane. Mnogo toga ostaje da se uradi i sada je izazov kako motivirati pacijente da mjenjaju stil života, te prihvate saznanja koja im mogu poboljšati zdravlje (3).
LITERATURA:
1. Rehm CD, Peñalvo JL, Afshin A, Mozaffarian D. Dietary intake among US adults, 1999-2012. JAMA. 2016; 315(23):2542-2553. Doi: 10. 1001/jama. 2016.7491.
2. Murray CJ, Atkinson C, Bhalla K, et al. The state of US health, 1990-2010: burden of diseases, injuries, and risk factors. JAMA. 2013;310(6):591-608. doi: 10. 1001 / jama. 2013.13805.
3. Denke MA. Changing dietary habits and improving the healthiness of diets in the United States. JAMA. 2016;315:2527-2528. doi:10.1001/jama.2016.7636

ČINJENICE O MEDICINSKOJ UPOTREBI MARIHUANE

Kratki istorijat
Indijska konoplja (marihuana; lat. Cannabis sativa) je biljka poznata čovjeku od davnina, korištena u izradi užadi. Porijeklom je s azijskog kontinenta, a najprije je korištena u prehrani ljudi i životinja (6000 g. pr.n.e). Boje marihuane variraju od sivo-zelene do zeleno-smeđe, a u teksturi je slična origanu. "Cannabis sativa" je dvodomna biljka (što znači da postoje muška i ženska biljka) i kada izraste do kraja, ima veoma intenzivan miris. Ženske su biljke veće i nose brojne cvjetove, dok su muške manje i tvore cvatove u obliku metlice. Plodovi biljke su sitni, jednosjemeni oraščići. Zapravo samo značenje riječi "cannabis" (konoplja) i "sativa" (korisna), odaje korisnost te biljke. Marihuana se može definisati kao osušeno cvijeće biljke konoplje i koristi kao opojna droga ili u medicinske svrhe. Često se i cijela biljka naziva marihuana.
Konoplja se većinom koristila za izradu užadi i tekstila. Danas je poznata primjena konoplje u izradi preko 20 000 industrijskih proizvoda. Od konoplje se može dobivati papir, ulje, boje, ljepilo, pa sve do biorazgradive plastike i betona. Konoplja je pogodna za ljudsku ishranu. Sjeme konoplje sadrži velike količine proteina, antioksidanata i savršen omjer esencijalnih ulja omega 3 i omega 6, željeza i cinka; a sjeme ne sadrži psihoaktivni THC.
Procjenjuje se da se godišnje proizvede između 20.000 i 40.000 tona konoplje. Glavni proizvođači su Sjedinjene Američke Države i Meksiko, gdje se uzgoji više od 90% svjetske proizvodnje indijske konoplje. U legalno uzgojenom kanabisu postotak psihoaktivne tvari THC-a ne smije prelaziti 0.2%. Kako mnoge sorte biljke sadrže psihoaktivnu supstancu THC, raširena je upotreba osušenog lišća biljke kao psihoaktivne supstance, koje se obično koristi pušenjem.
Studije su pokazale da zemlje u kojima je konoplja legalizirana imaju manji broj ovisnika o težim drogama. Većina intervjuisanih bivših ovisnika o težim drogama kao što su primjerice, heroin i kokain, izjavili su da "ne bi posegnuli za takvim drogama da je konoplja bila legalizirana". U SAD-u konoplju mogu konzumirati ljudi oboljeli od "težih" bolesti, da bi smanjili fizičku bol. Jedna od zemalja u kojoj je konoplja dekriminalizirana je Nizozemska (Coffee shops)*.
* AHOJG uslovi za coffee-shop-ove:
• A („geen affichering") znači bez reklama ili oglašavanja: ispred kafića ili u medijima (n. pr. radio, tisak, letci) ili putem promotivnih darova (kao što su upaljači, olovke i drugi predmeti).
• H („geen harddrugs") znači: zabranjena je prodaja, posjedovanje i potrošnja teških droga.
• O („geen overlast") znači: nema smetnje ili uznemiravanje susjeda i prolaznika,
• J („geen verkoop aan jeugdigen") znači: nema prodaje osobama mlađim od 18 godina.
• G („geen verkoop van grote hoeveelheden") znači: Ne u velikim količinama, bilo u prodaji za goste (do 5 gr po osobi po danu) ili posjedovanje zaliha kafića (max. 500 gr).
S vremena na vrijeme posebna vrsta nizozemske policije posjećuje i provjerava rad coffee-shopova.

Dozvola za rad mora biti vidljivo prikazana u coffee-shopu
Od 1. srpnja 2008.g u Nizozemskoj je stupio na snagu zakon o zabrani pušenja u svim restoranima, barovima i kafićima. Ovo se odnosi samo na proizvode od duhana, a ne i na pušenje čistog kanabisa.
Šta je medicinska marihuana?
Medicinska marihuana je bilo koji dio biljke konoplje, koji se koristi za liječenje zdravstvenih problema. Bolesnici je koriste da bi olakšali simptome svoje bolesti, a ne zbog zadovoljstva i ugode. To je osnova razlika (zlo) upotrebe marihuane.
Marihuana koja se prodaje legalno kao lijek, najčešće je ista po sastojcima kao i ona koju ljudi koriste za izazivanje zadovoljstva. Međutim, neki oblici medicinske marihuane specijalno se uzgajaju, da bi imali manje psihoaktivnih supstancija.
Sastojci medicinske marihuane
Marihuana je biljka koja ima stotine sastojaka od kojih je najpoznatije dejstvo kanabinoida. Od njih su dva glavna. Tetrahidrokanabinol (THC-tetrahydrocannabinol) i kanabidiol (CBD - Cannabidiol). THC daje neke prijatne efekte koje očekuju "pot pušači", ali ima i neke efekte koji mogu tretirati zdravstvene probleme.
Neka istraživanja pokazuju da nasuprot THC-u, CBD može biti od pomoći za zdravstvene probleme, a da istovremeno ne uzrokuju euforiju.
Kako marihuana djeluje ?
Ljudi koji puše marihuanu počinju gotovo odmah osjetiti njene efekte, a oni koji je jedu osjete efekte u okviru jednog sata.
Dvije su najčešće fizičke pojave kod pušenja i ostalih vrsta konzumiranja kanabisa ili samog THC-a, tj. blaga konjunktivalna hiperemija (crvenilo očiju) i blago ubrzan srčani ritam. Potrebno je razmotriti još dva akutna učinka, vezana uz konoplju. Prvi je tzv. "high" osjećaj, odnosno promijenjeno stanje svijesti. Prema opisu rekreativnih potrošača marihuane, ovo stanje traje dva do četiri sata nakon pušenja, a pet do dvanaest sati kada se jede. Najčešći oblik promjene stanja svijesti je mirno, blago euforično stanje u kojem se vrijeme uspori, a osjetljivost na slike, zvukove i dodir pojača.
Pušenjem marihuane THC ide iz pluća u krvotok i uzrokuje da moždane ćelije oslobađaju dopamin, koji opet uzrokuje osjećaj "uznesenja".
Stručnjaci manje znaju o utjecaju CBD-a. Misle da ponekad može djelovati zajedno sa THC-om, a ponekad ima potpuno samostalan učinak na mozak.
Hronična upotreba marihuana?
Postoje ljudi, najčešće pacijenti, koji zbog okolnosti pod kojima se njihova bolest razvija, puše i više od deset cigareta marihuane (engl. spliff) dnevno. Ne može se očekivati da pušenje nema nikakve posljedice na zdravlje. Već pri samoj definiciji dima, možemo govoriti o obaveznoj prisutnosti CO2 tj. ugljičnog dioksida, koji ulazi u pluća. Pa ipak, štetnost pušenja konoplje mnogo je manja od štetnosti koju ostavlja pušenje duhanskih cigareta, ili konzumiranje alkohola.
Jedno od najčešće postavljanih pitanja današnje javnosti vezano uz štetnost konoplje je pitanje da li ona stvara ovisnost. Konoplja ne stvara fizičku ovisnost. Postoje svjedoci, na hiljade onih, koji potvrđuju ovu činjenicu. Ti isti ljudi govore kako su konoplju konzumirali pušeći i više od 30 godina. Konoplja niti u tom dugom period konzumiranja nije ostavila nikakve posljedice na njima. Kada su se (konačno) odlučili prestati pušiti cigarete marihuane, nije bilo nikakvih znaka fizičke krize, odnosno fizičke ovisnosti. Isto tako, postavlja se pitanje psihičke ovisnosti. Psihička ovisnost ovisi o konzumentu, a postoje podaci koji govore da je lakše postati psihički ovisni o duhanskoj cigareti nego o marihuani. Istraživanja koja su sprovedena na Jamajci i Kostariki, dokazala su da čak I veliki potrošači konoplje ne izgledaju psihički ovisni.
Koristi od medicinske marihuane
Medicinska marihuana može pomoći kod olakšavanja boli, mučnine, i gubitka apetita kod ljudi koji imaju maligna oboljenja (rak) i HIV. Još uvijek su nedostatna ispitivanja po ovim pitanjima.
Neka istraživanja pokazuju da medicinska marihuana može smanjiti napade kod ljudi s epilepsijom (utjecaj CBD-a kod djece sa teškim oblicima epilepcije dokazala je FDA). Neke studije pokazuju da se mogu olakšati simptomi multiple skleroze, kao što su ukočenost mišića i grčevi, bol, i učestalo mokrenje.
Kratkoročni nus efekti uzimanja marihuane
Medicinska marihuana može promijeniti Vaše raspoloženje, čineći da se osjećate sretni, opušteni, pomalo pospani, ili pak anksiozni. Također može poremetiti Vaše kratkoročno pamćenje i sposobnost donošenja odluka. Ovi neželjeni efekti mogu trajati od 1 do 3 sata.
Velike doze medicinske marihuane mogu uzrokovati kod nekih bolesnika halucinacije, deluzije, i paranoju. Istraživanja pokazuju da pušenje marihuane može uzrokovati probleme sa disanjem, sličnim bronhitisu ili čak i teže!
Dugotrajni nus efekti
Redovno pušenje medicinske marihuane može dovesti do respiratornih problema, kao što su svakodnevni kašalj i povećani rizik od plućnih infekcija.
Studije također dovode u vezu rutinsku upotrebu marihuana i pojavu duševnih bolesti, depresije, anksioznosti, smanjene motivacije i posebno opasnu pojavu suicidalnih misli, osobito među mladim korisnicima. Upotreba marihuane u trudnoći može povećati rizik od zdravstvenih problema kod beba. Marihuana kod korisnika može dovesti do pojave ovisnosti.
Lijekovi napravljeni od marihuane
FDA je odobrila dva lijeka koji sadrže sastojke koji se mogu naći i u marihuani. DRONABINOL ima sintetički THC i koristi se za liječenje mučnine od hemoterapije i ekstremnog gubitka težine u AIDS pacijenata.
NABILON se koristi iz istih razloga, ali sadrži sintetsku supstancu koja je slična THC-u.
Oblici marihuane u medicinske svrhe
Korisnici puše marihuane u medicinske svrhe kao cigarete ili koriste lulu. Također je možete sipati u piće, pojesti je u kuhanim namirnicama, udisati u obliku pare ili je uzeti u obliku tableta. Efekti pilula marihuane mogu biti jaki i dugotrajni. To ovaj oblik čini teško predvidivim u pogledu utjecaja na pojedine osobe. Receptori kanabinoida su pronađeni i u koži. Neki marihuanu koriste i lokalno u obliku masti i gelova protiv bolova i upale. I po ovim pitanjima potrebno je više istraživanja.
Gdje je upotreba medicinske marihuane legalizirana?
Građani Kalifornije su prvi izglasali legalizaciju marihuane u medicinske svrhe, i to daleke 1996. Do sada je marihuana legalna u gotovo polovini SAD-a. Ako živite u državi u kojoj je legalizirana marihuana, obično prema odobrenju Vašeg doktora možete kupiti pripravak marihuana kod ovlaštenog prodavca. Nekim bolesnicima se odobrava da sami uzgajaju marihuanu za medicinsku upotrebu.
Medicinska marihuana za djecu
Neke studije ukazuju da medicinska marihuana može djeci olakšati simptome epileptičkih napada teških za tretiranje uobičajenim medicinskim tretmanima.
Medicinska marihuana poznata kao "Charlotte Web" pomaže deci kod navedene bolesti a bez izazivanja euforije, jer ima vrlo malo THC-a.
5 osnovnih razlike između CBD i THC
Kanabidiol (CBD) i tetrahidrokanabinol (THC) su dvije glavne supstance odgovorne za djelovanje marihuane. I CBD i THC pripadaju jedinstvenoj klasi spojeva poznatih kao kanabinoidi.
Poznati su mnogi sojevi marihuane sa visokom razinom THC, dok u mnogo rjeđe vrste sa visokim procentom CBD. Ali CBD je nedavno počeo skretati pažnju medicinske zajednice. Navodimo i glavne razlike između ta dva spoja:
1) Osjećaj zadovoljstva
THC je vjerojatno najpoznatiji po tome što je psihoaktivna tvar u marihuani. CBD, međutim, nisu psihoaktivni. Drugim riječima, CBD ne može dovesti do osjećaja euforije. Iako kao takav, CBD je razočaravajući za rekreativne korisnike, ova jedinstvena osobina CBD čini ga zanimljivim kao lijekom.
Liječnici vole tretmane s minimalnim nuspojavama, koje su inače glavna prepreka za masovnije prihvaćanje upotrebe medicinske marihuane. Isto tako, CBD je korišten za liječenje mlađe djece s različitim bolestima.
2) Anksioznost
Poznato je da THC često uzrokuje osjećaj tjeskobe ili paranoje. Ali se vjeruje da CBD ima suprotan učinak. Naime, studije pokazuju da CBD smanjuje osjećaj tjeskobe uzrokovane THC-om. Brojne studije također pokazuju da CBD i inače smanjuje osjećaj tjeskobe.
3) Antipsihotično dejstvo
Osim što je ne-psihoaktivan, CBD izgleda da ima i antipsihotička svojstva. Istraživači vjeruju da CBD može zaštititi "rekreativne" korisnike marihuana smanjujući psihotične učinke THC-a. Međutim, CBD ima i neka druga svojstva, pa se provode studije njegovog antipsihotičnog dejstva na osobe sa shizofrenijom.
4) Spavanje
Jedna od najčešćih koristi marihuane je pomoć pri spavanju. Vjeruje se da je THC odgovoran za većinu učinaka induciranja sna marihuanom. S druge strane, studije pokazuju da CBD djeluje na promicanje budnosti. Suprotni učinci CBD i THC na spavanje mogu objasniti zašto neki sojevi kanabisa uzrokuju da se korisnici mogu osjećati opozitno, neki pospano dok drugi prijavljuju učinak na poticanje energije.
5) Pravni status
Dok većina zemalja ima stroge zakone za marihuanu i THC, pravni okvir za status CBD-a je manje jasan. U Sjedinjenim Američkim Državama, i CBD je tehnički protuzakonit, jer je klasificiran kao lijek pod nadzorom saveznog zakona. Farmaceutski oblik CBD naziva EPIDOLEX, a tek ga je odnedavno FDA testirala za upotrebu u djece s teškim oblicima epilepsije.
S druge strane, CBD nalazi se u konoplji, koja se može legalno uvesti i prodavati u SAD-a. Neke tvrtke su iskoristile ovu "rupu" u zakonu i počele uvoziti sojeve konoplje sa velikim procentom CBD.
Tekst pripremio: prof dr Mehmed Kulić
Napomena:
Ovaj tekst je informativnog karaktera.
Nema karakteristike teksta koji bi služio u medicinske svrhe.

LITERATURA:
https://wikipedia.org/wiki/Marihuana
https://en.wikipedia.org/wiki/Cannabis_smoking
http://www.webmd.com/mental-health/addiction/marijuana-use-and-its-effects
http://www.webmd.com/mental-health/addiction/marijuana-directory?catid=1008