Bolesti srčanih zalistaka (Srčane mane)

Anatomske odrednice srca

 

Srce se sastoji iz dvije pretkomore i dvije komore. I pretkomore i komore se dijele na one desne i lijeve polovine srca. Kod zdravih osoba krv se uvijek kreće u jednom smjeru, i to iz pretkomore u komoru, a iz komore u veliki krvni sud. Desno je to plućna arterija, a lijevo aorta. Komunikacija između predkomora i komora, odnosno komora i velikih krvnih sudova omogućena je postojanjem srčanih zalistaka, čija je normalna funkcija zaslužna za tok krvi u ranije opisanom smjeru, odgovarajućom snagom, brzinom, te u tačno regulisanom vremenskom periodu koji se zove: srčani ciklus. Zbog većeg opterećenja lijeve polovine srca kao i njegove funkcije da dopremi krv do većine perifernih organa, promjene će češće zahvatiti upravo zaliske koji odvajaju lijevu pretkomoru od lijeve komore tzv. MITRALNI ZALISTAK, te lijevu komoru od aorte tzv. AORTNI ZALISTAK. To istovremeno ne znači da će desno srce biti pošteđeno, samo se patološke promjene dešavaju rjeđe.

 

 Promjene na zaliscima

 

Srastanje i ožiljavanje slobodnih rubova srčanog zalistka uzrokuje njegovo suženje, te krv otežano ili nikako (zavisno od stepena suženja) prolazi kroz takav zalistak. U tom slučaju se govori o STENOZI srčanog zalistka. S druge strane ukoliko zalisci nemaju mogućnost potpunog zatvaranja, te se krv vraća natrag iz velikog krvnog suda u komoru, odnosno iz komore u pretkomoru, zalistak postaje nedovoljno kompetentan tj. insuficijentan, te se tada govori o REGURGITACIJI. U oba slučaja opskrba perifernih organa nije adekvatna.

 

 Koja su to najčešća oboljenja srčanih zalistaka?

 

Oboljenja srčanih zalistaka mogu biti urođena i stečena. Najčešći uzroci stečenih mana su:

  1. Degenerativne promjene srčanog tkiva koje nastaju s godinama
  2. Reumatska groznica (autoimuno oboljenje, koje nastaje kao posljedica infekcije bakterijama npr. hemolitičkim streptokokom grupe A, a prvi simptomi koji mogu ukazivati da se radi o infekciji ovim uzročnikom su: grlobolja, upala srednjeg uha itd.)
  3. Bakterijski endokarditis (upala unutrašnjeg sloja srčanog mišića- endokarda koji prekriva i srčane zaliske)
  4. Visok krvni pritisak
  5. Srčani udar može oštetiti muskulaturu srca koja kontroliše otvaranje i zatvaranje srčanih zalistaka
  6. Reumatoidni artritis, sistemski lupus eritematodes, sifilis
  7. Radijaciona terapija itd.

 

Najčešće i najvažnije promjene na zaliscima

 

 Aortna stenoza (AS) je stečena srčana mana kod koje postoji zapreka protoku krvi kroz aortni zalistak koji odvaja lijevu komoru od aorte. Pojava aortne stenoze kod osoba mlađih od 30 godina su rezultat urođenih promjena na srčanim zaliscima. U periodu između 30 i 70-te godine života, AS je posljedica najčešće reumatske groznice, a u periodu života iza 70-te godine, za AS najčešće je odgovoran sklerotski proces.

Simptomi AS se najčešće javljaju kada se već radi o njenoj teškoj formi. Glavni simptomi su: gušenje ili zaduha (koje se kod blažih oblika javlja pri naporu, da bi s progresijom bolesti simptom postao manifestan i u miru), bol u grudima, sinkopalna stanja (tj. kratkotrajni gubitak svijesti), palpitacije (subjektivni osjećaj lupanja srca), umor, poremećaji vida i intermitentne klaudikacije (bolovi i trnjenje donjih ekstremiteta). Zbog smanjenja količine krvi koja napušta srce bolesnici su blijedi, puls im je usporen, krvni pritisak je nizak, a smanjuje se razlika između vrijednosti sistolnog i dijastolnog pritiska.

 Aortna insuficijencija je stečena srčana mana kod koje dolazi do povrata krvi iz aorte u lijevu komoru. Klinička slika daje simptome dosta slične onima kod AS-e, samo su tegobe po tipu angine pektoris kao i sinkopalna stanja rjeđa. Ovi pacijenti će češće osjetiti palpitacije, kao i pulzacije vratnih krvnih sudova, noćno gušenje, kao posljedica nakupljanja vode u plućima, a u težim oblicima edeme (otekline) najčešće donjih ekstremiteta, kao i uvećanje jetre praćeno nakupljanjem slobodne tekućine u trbuhu. Nekada se kod osoba koje imaju aortnu insuficijenciju može vidjeti i blago klimanje glavom prema naprijed sinhrono sa ritmom rada srca (tzv. „de Musset”ov znak). Prilikom mjerenja pritiska neće se dobiti visoke vrijednosti. Prisutna je velika razlika između vrijednosti sistolnog i dijastolnog pritiska (tzv. divergentni pritisak). Najčešća komplikacija aortne insuficijencije je nastanak infektivnog endokarditisa.

 Mitralna stenoza je suženje mitralnog zalistka koji odvaja lijevu pretkomoru od komore, i na taj način ometa punjenje lijeve komore. Češća je kod žena u odnosu na muškarce i taj omjer je 9:1. Normalno otvor mitralnog zaliska (MVA) iznosi oko 4-6cm2 površine, a subjektivne tegobe kod pacijenata počinju se javljati kada se površina smanji na < 2cm2. Izraziti problemi i tegobe se počinju javljati pri smanjenju otvora zalistka na < 1cm2. Kod blagih oblika mitralne stenoze, simptomi mogu biti gotovo neprimijetni. Pacijenti osjete opšti umor, malaksalost i bolnost mišića, ali na tu grupu simptoma najčešće uopšte neće reagovati. Tek febrilnost, trudnoća, anemija (malokrvnost), psihičko uzbuđenje, boravak na većim nadmorskim visinama, uz oboljenje štitne žlijezde, te poremećaj rada srca, dođe do pojave intenzivnog kašlja i otežanog disanja. Jedan od alarmantnih simptoma nakon kojega bi se pacijent svakako trebao javiti svom liječniku je i hemoptoa tj. iskašljavanje sukrvičavog sadržaja. Ponekad se javlja i promuklost, kao i otežano gutanje. Pri pregledu pacijenta vidljiva je periferna cijanoza (modri prsti, uši, nos) sa crvenilom jagodica obraza. To daje karakterističnu sliku po kojoj se ovi pacijenti na prvi pogled prepoznaju – tzv. “facies mitralis”.

 Mitralna insuficijencija predstavlja promjenu na mitralnom zalistku koja uzrokuje vraćanje krvi iz lijeve komore u pretkomoru, usljed nepotpunog zatvaranja mitralnog zaliska. Kao posljedica nemogućnosti oticanja krvi iz lijeve pretkomore u komoru, lijeva pretkomora dodatno ulaže napore, što ide na račun pojačane kontraktilne sposobnosti. To dovodi do zadebljanja zida srčanog mišića, a potom do širenja šupljine lijeve pretkomore koja zbog toga, sekundarno za posljedicu ima slabljenje snage svoje kontrakcije, te zadržavanje krvi u srcu. Prethodno opisani redosljed događaja može se razvijati dugi niz godina. Tada govorimo o hroničnoj mitralnoj insufucijenciji kod koje pacijenti dugo živi sa svojom bolešću, nejavljajući se liječniku, jer ne osjećaju značajnije teškoće. Akutni oblik mitralne insuficijencije najčeće je uzrokovan akutnim endokarditisom reumatske prirode. U kliničkoj slici se javlja: nagli nastanak gušenja, zamora, opšta slabost, pojava nepravilnog rada srca. Najčešće komplikacije koje se mogu javiti kod mitralne insuficijencije su:

  1. Tromboembolija – nastanak tromba (krvnog ugruška) i njegovo izbacivanje u perifernu cirkulaciju što u većini slučajeva dovodi do začepljenja nekog važnog krvnog suda i odumiranja tkiva koje se hrani tim krvnim sudom. Ova komplikacija je ipak češća kod mitralne stenoze.
  2. Infektivni endokarditis, kao i kod mitralne stenoze može se javiti i kod insuficijencije, a dovodi do daljnje progresije oštećenja zalistka i pogoršanja toka bolesti.
  3. Povišen pritisak u plućnim arterijama tj. plućna hipertenzija koja nastaje usljed neliječene mitralne insuficijencije.

 

 Dijagnoza srčanih mana

 

Dijagnoze se postavlja na osnovu:

  1. ANAMNEZE (razgovor liječnika sa pacijentm)
  2. FIZIKALNOG PREGLEDA (auskultacija srčanih tonova na ranije određenim mjestima na grudnom košu, te eventualno pojava patoloških srčanih šumova)
  3. EKG-a
  4. EROMETRIJSKOG TESTA
  5. RTG snimka pluća i srca
  6. EHOKARDIOGRAFIJE
  7. KATETERIZACIJE SRCA
  8. MRI

 

 Prevencija promjena na zaliscima

 

Ukoliko se kod pacijenta javi upala grla koja traje duže od 48 h, pogotovo ukoliko je praćena povećanjem tjelesne temperature, neophodno je odmah početi uzimati antibiotike, da bi se smanjila mogućnost razvijanja reumatske bolesti. Higijensko-dijetetski režim podrazumijeva kontrolu tjelesne težine, korištenje minimalne količine soli u svakodnevnoj ishrani, prestanak pušenja, fizička aktivnost, kontrola nivoa masnoća (holesterola) i šećera u krvi.

 

 Tretman promjena na zaliscima

 

TRETMAN pacijenta zavisi od opšteg stanja, kliničke slike, te parametara dobivenih optimalnim dijagnostičkim procedurama kod svakog pojedinačnog pacijenta. Tretman inače može biti medikamentozni ili hirurški.

Medikamentozni tretman podrazumijeva liječenje lijekovima nakon sprovedenih dijagnostičkih procedura i to:

  • DIURETIKA: (lijekovi za izmokravanje) Oni eliminišu višak tekućine iz organizma i na taj način reduciraju tegobe
  • ANTIARITMIKA: Lijekovi koji kontrolišu srčani ritam
  • VAZODILATATORA: Lijekovi koji podstiču tok krvi prema naprijed (a ne retrogradno) i tako štede srčani mišić od naprezanja
  • ACE INHIBITORI: Oni smanjuju povišeni krvni pritisak
  • β BLOKERI: smanjuju brzinu rada srca
  • ANTIKOAGULANTI: Lijekovi koji produžuju vrijeme stvaranja koaguluma ili ugruška (ukoliko postoji predispozicija za nastanak krvnog ugruška na zalisku) tj. „razblažuju” krv.

Hirurški tretman

  • Hirurška reparacija (popravka zaliska)
  • Hiruruška zamjena zalistka drugim, biološkim ili mehaničkim
  • Interventna kardiološka popravka zalistka drugim biološkim zalistkom

Da bi se adekvatno tretirao promjenjeni zalistak zbog bilo koje od navedenih najčešćih bolesti srčanih zalistaka, neophodno je da pacijenti prepoznaju tegobe i prema njima reaguju na vrijeme, i pravovremeno potraže pomoć doktora, a posebno prilikom iznenadne pojave bilo kojeg od gore navedenih simptoma, odnosno pogotovo ukoliko ti simptomi traju duži vremenski period.

Prijatelji KECS-a

Društvene mreže

BMI kalkulator

BMI Calculator
Imperial    Metric
ft in
lbs
Powered by Easy BMI Calculator